Jovan Dučić (Trebinje, 15. februar 1874 — Geri, Indijana, SAD, 7. april 1943) bio je srpski i jugoslovenski pjesnik, pisac, diplomata i akademik.
U diplomatiji je uspješno službovao preko tri decenije u nekoliko gradova. On je prvi jugoslovenski diplomata sa titulom ambasadora.
Jedan je od najznačajnijih pesnika srpskog modernizma i najznačajniji liričar. Bio je i jedan od osnivača Narodne odbrane, nacionalne nevladine organizacije u Кraljevini Srbiji. Prvu zbirku pjesama Dučić je objavio u Mostaru 1901. godine u izdanju mostarske „Zore”, zatim drugu u Beogradu 1908. godine u izdanju Srpske književne zadruge. Pisao je dosta i u prozi: nekoliko literarnih eseja i studija o piscima, Blago cara Radovana i pjesnička pisma iz Švajcarske, Grčke i Španije.
Osnovni ton cijele poezije Jovana Dučića ima nečega maglovitog, mutnog, dalekog. Ljubav koju on pjeva ista ona koju je Lamartini pjevao, koja se zbiva neznano gde, neznano kad, negde daleko, u plavoj zemlji snova. Ima u njima nečega fluidnog, talasavog, one karakteristične neodređenosti najnovije moderne poezije, nešto što podsjeća na Berlenove Romanse bez riječi. Vidite samo koje su njegove omiljene riječi, one koje se svaki čas ponavljaju: mutan, mračan, bled, siv, sumoran, pust, mrtav, šum, tama, osama. U muzici i asocijaciji ovih riječi nalazi se veći deo Dučićevih pesama.
Dučić je imao viziju da od Trebinja učini grad-muzej na otvorenom.
Tokom 1934. i 1935. Dučić je poslao nekoliko sanduka sa artefaktima i umjetninama za gradski muzej u Trebinju. Najveći deo zbirke čine sarkofazi i skulpture. Dao je nacrt za spomenik ,,Herojima za slobodu” 1938.
Biblioteci grada Trebinja poklonio je 5000 knjiga, od kojih mnoge imaju posvete značajnih srpskih književnika koje je Dučić poznavao.
Cijelog života je sakupljao umjetničke slike. U svom testamentu sve slike i namještaj je zavještao Muzeju grada Trebinje. Nakon njegove smrti organizovana je aukcija na kojoj je glavnica zbirke rasprodana na aukcijama sa ciljem da se sakupe sredstva za izgradnju grobne crkve u Trebinju i prenošenje posmrtnih ostataka. Od čitave kolekcije tek dvije slike iz 16. i 17. vijeka se danas nalaze u trebinjskom muzeju.