Ljubav na prvu riječ
Još od malih nogu su me fascinirali strani jezici. Pričati na nekom jeziku koji nije srpski, za šestogodišnju mene je bilo nešto poput posjedovanja super moći.
Kada sam krenula u prvi razred osnovne škole, moja prijateljica iz komšiluka je krenula u peti i jedan od novih predmeta koje je dobila bio je engleski jezik. Svaki dan poslije škole bih odlazila kod nje, strpljivo čekala da napiše zadaću i molila je da me nauči poneku englesku riječ. Ona mi je uvijek udovoljavala i tako sam izgovorila svoje prvo „hello“ i „my name is“. Upravo tada se rodila ljubav prema engleskom jeziku i zahvaljujući nizu divnih nastavnika i profesora traje i dan danas.
Upis na Filološki fakultet
Nakon nekoliko sedmica intenzivnog učenja i jedne neprospavane noći, tog nepodnošljivo vrelog ljetnog dana 2008. uspješno sam položila prijemni ispit na Odsjeku za engleski jezik i književnost Filološkog fakulteta u Banjoj Luci.
Ukoliko razmišljaš o studiranju engleskog jezika, predmet kojem treba da se posebno posvetiš dok si u školi je engleski. Da, šokantno! Ali i srpski, jer su to dva predmeta iz kojih se testira znanje na prijemnom ispitu. Pored rada u školi potrebno je imati što više kontakta sa stranim jezikom i kod kuće, na primjer kroz književnost, film ili muziku.
Ukoliko si u potrazi za savjetima kako uspješno savladati neki strani jezik, možeš pogledati moje tekstove „Abeceda učenja stranih jezika“ ili „Kako sam naučila njemački?“ u kojima pišem o svom ličnom iskustvu.
Hajde da još malo studiram
Nakon završetka osnovnih, a potom i master studija na Filološkom fakultetu u Banjoj Luci, nekoliko godina sam radila kao profesorica engleskog jezika u školi stranih jezika, a takođe sam se bavila i prevođenjem. 2016. godine sam se preselila u Njemačku gdje sam se nakon godinu dana intenzivnog učenja njemačkog jezika ponovo našla u studentskim klupama. Na Slobodnom univerzitetu u Berlinu sam upisala i uspješno završila master studije engleskog i istorije. Moram napomenuti da mi je moj prethodni studij engleskog u potpunosti priznat i da mi je to bila velika olakšica.
Sa druge strane katedre
Trenutno predajem engleski, istoriju i politiku u jednoj gimnaziji u Berlinu. Često me prijatelji i poznanici pitaju kako izgleda moja tipična sedmica i ja im uvijek dam isti odgovor: „U školi ne postoji tipična sedmica“. Svaki dan u školi je drugačiji i svaki dan se susrećem sa novim zadacima i izazovima. Možda će zvučati pomalo čudno, ali to je istovremeno ono što volim u svome poslu, ali i ono što mi smeta.
Mit o nastavniku koji kući dođe u 1 popodne i ostatak dana provede leškareći ispred televizora je upravo to – običan mit. Vrijeme provedeno u učionici je zapravo samo trećina mog posla. Druga trećina je pripremanje svih tih časova koje ću ispredavati, i posljednji, nimalo zanemarljiv, dio su razgovori sa roditeljima, učenicima, sjednice, papirologija, mejlovi i sve silno kopiranje nastavnog materijala.
Nekim danima ću kući pored hrpe testova koje treba da ispravim donijeti i sve one male frustracije koje su se desile na času, a nekim drugim sve one smiješne i simpatične situacije sa učenicima. Radni dan u školi se nikada ne završi, on traje čak i onda kada se naveče udobno smjestim u fotelju da gledam omiljenu seriju. Nadolaze mi ideje za naredne časove, listam obaveze koje treba da obavim sljedećeg dana, vodim fiktivne razgovore za učenicima. Sve to se odvija u pozadini moje svijesti.
Da li je rad u školi za mene?
Od osobina i vještina koje su vam potrebne da biste se uspješno bavili ovim poslom bih na prvom mjestu izdvojila strpljenje. Velike količine strpljenja. Zamislite da 5 sekundi nakon što ste rekli učenicima da ne treba da urade zadatak broj dva, jedan učenik se javi i pita da li treba da uradi zadatak broj dva. A potom i drugi i treći sa istim pitanjem. I tako iz časa u čas.
Na drugo mjesto bih stavila sposobnost da dobro organizujete svoje vrijeme i obaveze. Lista stavki za obaviti u toku jednog dana je nepregledna, tako da morate znati šta su vam prioriteti i koje rokove morate ispoštovati, a šta može da čeka.
I na kraju, ali i ne najmanje važna, je vještina uspješne komunikacije. U toku jednog dana ćete se naći u situacijama kada je potrebno riješiti konflikt između učenika ili sa kolegama, ponekad ćete morati povisiti ton i pokazati ko je šef u učionici, reći ne, pokazati razumijevanje i empatiju, pregovarati i izvući najbolje iz situacije za sve one koji su uključeni. Treba naučiti dobro procijeniti situaciju i pažljivo odabrati riječi.
Naravno tu su još i mnoge druge važne osobine, kao što su kreativnost, odgovornost ili posvećenost, ali ove tri koje sam prethodo navela su za mene neizostavne.
Htjela bih da studiram engleski jezik, ali ne i da radim u školi
Iako se dosta onih koji su studirali engleski jezik i književnost kasnije odluče za rad u školi, uključujući i mene, nemojte da mislite da je to jedino zanimanje kojim možete da se bavite. Nakon završenih studija otvaraju vam se mnoga vrata. Možete da radite kao prevodilac, sudski tumač, novinar, da se bavite književnom kritikom, radite u ljudskim resursima internacionalne kompanije i još mnogo toga.
O učenju stranih jezika
Studiranje engleskog (ili bilo kog drugog stranog jezika) je daleko više od pukog učenja gramatike i vokabulara. Studiranje engleskog podrazumijeva i čitanje najvećih djela engleske književnosti, kao i učenje o kulturi anglosaksonskih zemalja. Meni lično je završen studij engleskog jezika pomogao da mnogo lakše i brže učim druge strane jezike, da bolje razumijem svoj maternji jezik, da nemam strah od kontakta sa drugim zemljama, kulturama i nacijama, kao i da razmišljam kritički i postavljam pitanja.
Nelson Mandela je jednom rekao: „Ukoliko pričaš sa čovjekom na jeziku koji razumije, to mu ide u glavu. Ukoliko pričaš sa njim na njegovom jeziku, te riječi će mu naći put do srca“. U ovo sam se mogla i sama uvjeriti bezbroj puta. Kada sam, recimo, na polomljenom poljskom naručila krofnu, pa dobila još jednu gratis ili kada sam pozdravila komšiju na ruskom pa zauzvrat dobila osmijeh od uva do uva. Upravo ovakve situacije u svakodnevnom životu su za mene lično samo još jedna potvrda da je studiranje i učenje stranog jezika uvijek dobar odabir.
Biografija
Tanja Marković je pohađala Gimnaziju “Jovan Dučić” u Doboju od 2004. do 2008. godine. Potom se upisuje na Odsjek za engleski jezik i književnost Filološkog fakulteta u Banjoj Luci, gdje 2012. završava osnovne, a zatim i master studije. Poslije završenog fakulteta radi kao profesorica engleskog jezika u školama stranih jezika, a bavi se i prevođenjem.
Početkom 2016. godine se seli u Njemačku i ubrzo upisuje master studije engleskog jezika i istorije na Slobodnom univerzitetu u Berlinu. Za vrijeme studiranja radi u Uredu za razmjenu studenata.
Trenuto radi u jednoj berlinskoj gimnaziji gdje predaje engleski, istoriju i politiku. Svakodnevno aktivno koristi tri jezika – srpski, engleski i njemački – i vrijedno radi na tome da ovoj listi doda i španski.
U slobodno vrijeme voli da čita, putuje i piše o utiscima stečenima na putovanjima, kao i da se zasladi kremastim italijanskim đelatom.
Vodi blog „Tlo pod mojim nogama“: https://medium.com/@tanja.markovic
Linkedin: www.linkedin.com/in/tanja-markovic